“Ako nešto može poći naopako, poći će naopako.” – prvi postulat Murphyjevih zakona. Možda zvuči ironično, ali iskustvo je pokazalo da se važni podaci na računalima ponašaju upravo prema Murphyju. Iskustvo govori da nije pitanje hoće li se vama dogoditi gubitak važnih podataka, samo je pitanje kada će se dogoditi. Ima bezbroj načina kako možete izgubiti podatke (kvarovi opreme, greška u OS-u, udar groma, ljudska glupost…), ali samo je jedan način da svoje podatke zaštitite od gubitka: backup.
Pitanje je osobnog interesa pojedinca da li mu digitalne fotografije spadaju u važne podatke ili ne, ali sumnjam da bi itko bio sretan da mu se dogodi da izgubi fotografije koje mu predstavljaju uspomenu na nešto. Zbog toga se je dobro držati nekih principa koji vrijede za čuvanje bilo kakvih važnih podataka, ne samo digitalnih fotografija. Osnovni princip za čuvanje podataka je taj da u bilo kojem trenutku može doći do havarije i da za nju treba biti spreman.
Zbog toga je dobro imati backup svih važnih podataka, i to na dva odvojena (i po mogućnosti različita medija) koji se nalaze na odvojenim lokacijama. Tako ćete se osigurati da jedna havarija ne uništi i podatke i backup, a vjerojatnost da se u isto vrijeme na dva različita mjesta dogodi havarija je stvarno minimalna.
Najbolji mediji za backup fotografija su dugo bili optički diskovi (CD ili DVD), ali s vremenom je njihov kapacitet postao problem a istodobno se kao alternativa nameću prijenosni hard diskovi. Cijena po megabajtu prijenosnih diskova je najpovoljnija, a karakteristike medija su sasvim zadovoljavajuće. Idealno je ako možete jedan prijenosni hard disk namijeniti samo za backup podataka i fizički ga priključiti na računalo samo kada radite backup.
Kako to rade profesionalni fotografi?
Profesionalni fotografi (ljudi koji žive od fotografije) su ekstremno paranoidna skupina ljudi, koje je iskustvo naučilo da se podaci mogu lako izgubiti i teško vratiti. Zbog toga oni ne štede na opremi za backup svojih fotografija, što je i razumljivo: ako živite od fotografije i imate opremu vrijednu nekoliko tisuća eura, onda je normalna stvar da uložite novac i u kupnju jednog prijenosnog računala, desetak memorijskih kartica velikog kapaciteta, desktop računalo za obradu slika i eksterni hard disk za backup.
Nakon snimanja profesionalni fotografi odmah snimljene fotografije prebace na prijenosno računalo (i ostave ih na memorijskoj kartici). Kad dođu u ured, tada te podatke prebace na desktop računalo, na kojem ih obrade i zatim opet backupiraju na više mjesta. U principu backupirane podatke drže na fizički odvojenim mjestima. Naravno, snimaju i dodatni CD ili DVD za klijenta ili slike postave online ovisno o dogovoru i potrebama klijenta.
Savjeti za amatere
Naravno, ne živimo svi od fotografije i normalno je da amateri nemaju novca, vremena ni potrebe da toliko truda ulažu u tako dosadnu radnju kao što je backup fotografija. Ipak, backupu treba posvetiti malo vremena i volje da bi izbjegli neželjene situacije.
Da bi za sebe odabrali optimalni način backupa morate malo proanalizirati svoje navike. Razmislite o tome koliko prosječno fotografija snimite u mjesec dana, za što ih koristite, da li ih odmah printate u foto studiju i slično. U principu se preporuča da radite backup barem jednom tjedno, ili nakon što snimite veći broj fotografija (npr. nakon dolaska s nekog putovanja). Svakako obratite pažnju da svoje digitalne fotografije ne držite na sistemskoj particiji hard diska ako radite pod Windows OS-om. Iako su najčešći operativni sustav, Windowsima se relativno često (s obzirom na cijenu i prečesto) dešava da dođe do greške koja traži reinstalaciju sustava pri kojoj je dobro formatirati sistemsku particiju. Dobro je osobne podatke držati na drugoj particiji, a preporučam i da napravite tzv. image sistemske particije, tako da ni greške u OS-u ne utječu na podatke.
Najbolje je nabaviti neki program specijaliziran za backup, po mogućnosti da ima podršku za snimanje na optičke medije. Ako vam je takva mogućnost nedostupna, poslužit će i Backup Utility koji je dio Windowsa. Za backup fotografija je najbolje odabrati inkrementalni backup (koji u backup dodaje sve nove datoteke i datoteke koje su se izmjenile od zadnjeg backupa), tako da ne kopira stalno iste datoteke koje se nisu promijenile od zadnjeg backupa.
Ako u računalu imate dva hard diska, tada je razumna procedura u kojoj će program za backup snimati backup 2-3 puta tjedno na drugi hard disk (svi backup programi imaju mogućnost da to rade automatski). Ovo nije baš najsigurnija metoda, ali vjerojatnost da vam se istodobno pokvare dva hard diska je relativno mala.
Ako se primarno koristite prijenosnim računalom, tada je dobro u ladici radnog stola imati prijenosni disk za backup koji ćete priključiti kada program za backup započne s radom. Obavezno postavite da se backup automatski pokrene 1-2 puta tjedno jer čovjeku je u prirodi da odgađa stvari koje nisu hitne a backup je odgodiv sve do jednom…
I na kraju, ako još niste uvjereni da je backup podataka potreban – razmislite još jednom. Backup je relativno jeftin i lagan način da osigurate svoje uspomene. Ljudi koji imaju neke podatke na računalu se dijele u dvije skupine:
- oni koji rade backup (ti su se već opekli)
- oni koji još ne rade backup (ali hoće kad se opeku).
Ja spadam u prvu skupinu, s time da sam imao sreću i lekciju naučio na relativno nevažnim podacima.
Online servisi za pohranu fotografija
Zadnjih godina pojavljuje se još jedna usluga koja s vremenom postaje sve prihvatljivija kao rješenje za backup i dijeljenje fotografija – pohrana na udaljenom serveru. S aspekta sigurnosti backupa ovo je odlično rješenje jer je vjerojatnost da se istodobno dogodi kvar na vašem računalu i na serverskoj farmi pružatelja usluge online pohrane praktički zanemariva. Zapravo, i sama vjerojatnost da izgubite podatke postavljene na ozbiljan server je zanemariva jer svi ozbiljni serveri ionako imaju robustan sustav backupa i zaštite od gubitka podataka.
S druge strane postavlja se pitanje privatnosti – jednom kada podatke postavite na server oni postaju puno dostupniji drugima u odnosu na situaciju kada se nalaze samo na vašem računalu. Potrebno je obratiti pažnju i na to prenosimo li dio autorskih prava ili prava na korištenje fotografija na nositelja usluge. Ovdje se posebno pozitivno ističe Flickr autorska prava zadržava na korisniku, dok je primjer zadiranja u privatnost Facebook koji vam neće dozvoliti da obrišete svoje fotografije niti u slučaju kada odlučite otkazati uslugu i obrisati svoj račun.
Odluka da li postaviti svoje podatke na server ili ih zadržati u privatnoj domeni je individualna i ovisi o potrebama i stavu korisnika prema privatnosti podataka. Sve više ljudi se odlučuje na tu opciju radi sigurnosti i jednostavnosti korištenja.
Načelno se online servisi mogu podijeliti u dvije skupine: servise za pohranu podataka općenito i servise specijalizirane za fotografije. Oba tipa imaju svojih prednosti i mana, pa o potrebama korisnika ovisi koja usluga je optimalna. Što se tiče cijene, moguće je uz manje kompromise pronaći besplatnu uslugu koja će biti potpuno funkcionalna. Ukratko ću opisati trenutno aktualne ponude, njihove prednosti i mane.
Servisi za pohranu i dijeljenje fotografija
Dva trenutno najveća servisa za fotografije su Google Photos i Flickr. Oba u besplatnim okvirima nude više od očekivanog, ali svaki sa svojim setom ograničenja. Ovisno o profilu korisnika, oba su dobra opcija za osnovni backup. Ta ograničenja se često mijenjaju, ali u principu je za nezahtjevne korisnike Google Photos bolja opcija. Za zahtjevne je bolji Flickr, ali teže ga je postaviti kao opciju za automatski backup.
Google Photos dozvoljava postavljanje slika do maksimalno 2048 px odnosno do 75 MB bez ograničenja, dok slike veće od toga zauzimaju prostor koji se dijeli između ostalih usluga vezanih uz Google račun (Gmail, Google Drive, Google Photos…). Besplatni paket uključuje 15 GB prostora po računu. Ova usluga je jako dobra za ljude koji primarno fotografiraju mobitelom jer je moguće postaviti da se slike automatski uploadaju na server. Pri tome Google Photos automatski optimira sliku koju sprema (uglavnom funkcionira dobro). Dodatna aplikacija za Windows, Mac i Linux platforme je besplatna Picasa koja je vrlo dobra kao preglednik i katalogizator slika. Jako dobro je podržan i rad u browseru u kojem možete uređivati i organizirati slike, poslati prijateljima link na galeriju i sl. Nažalost, kad je riječ o dijeljenju slika i galerija tu dolazimo do ograničenja jer Google forsira svoju platformu, ali većinu radnji je moguće izvesti uz malo truda.
Flickr je usluga koja se puno duže bavi fotografijama i zasnovan je kao online zajednica za dijeljenje fotografija. Do 2019. je nudio besplatnu pohranu od 1 TB, što je sasvim dovoljno za većinu korisnika, ograničenje za maksimalnu veličinu fotografije od 200 MB, a za video do 1 GB ili 3 minute trajanja. Nažalost, od 2019. godine besplatni paket je ograničen na 1000 slika ili videa, s time da je trajanje videa maksimalno 3 minute. Flickr također nudi mobilnu aplikaciju sa automatskim uploadom fotografija i videa na svoje servere. Postoje i aplikacije koje sinkroniziraju podatke sa vašeg hard diska na Flickr servere. Posebno su dobro razrađene mogućnosti određivanja prava (autorska prava, prava na pregledavanje slika i sl.).
Servisi za pohranu podataka
Servisa za pohranu podataka ima sve više, a kako je konkurencija uvijek dobra za korisnike tako je moguće naći i vrlo povoljne opcije za pohranu svoje biblioteke fotografija (za manje zahtjevne čak i besplatno). Kako je ovo tema koja nije direktno vezana uz pohranu fotografija nego se fotografije mogu pohraniti u sklopu backupa ostalih podataka neću se dublje baviti obradom ove teme. Navest ću samo neke od trenutno vodećih usluga: Dropbox, Google Drive, Box.com, Microsoft OneDrive.